Anksioznost
Anksioznost  predstavlja neodređeni strah, praćen strepnjom, uznemirenošću i napetošću. Anksioznost nije isto što i klasičan strah jer nije vezana za konkretan objekat i praćena je iščekivanjem neke strašne ali neodređene nesreće. Mehanizmi odbrane često služe za uklanjanje ili ublažavanje anksioznosti. Anksioznost je kao simptom prisutna u depresiji, histeriji, shizofreniji, bipolarnom poremećaju i brojnim drugim psihičkim problemima. Anksiozna reakcija  predstavlja odgovor na stresne situacije i hronične konflikte patogena. Simptomi su difuzno osećanje straha, uznemirenost, napetost, zabrinutost, bojazan, zebnja i bespomoćnost u vezi sa nekom očekivanom nesrećom u budućnosti. Javljaju se i telesni simptomi, poput aritmije, drhtanja, stomačnih problema i vrtoglavica. Anksiozni poremećaji  predstavljaju skup poremećaja kojima je glavno obeležje anksioznost. U tu grupu spadaju  anksiozna reakcija ,  anksiozno-depresivni poremećaj  (u kome postoje mešani simptomi anksioznosti i depresije ali ne ispunjavaju kriterijume za postavljanje dijagnoze jednog od ova dva stanja),  opsesivno-kompulzivni poremećaj  (anksioznost se manifestuje kada se osoba suprotstavlja opsesivnim mislima i prinudnim radnjama),  generalizovani anksiozni poremećaj  i  panični poremećaj. Postoje i  anksiozne ličnosti  kod kojih je anksioznost relativno trajna personalna karakteristika. Takvi ljudi imaju naviku da percipiraju stresne situacije kao nepremostive i jako ugrožavajuće, a zatim doživljavaju još snažnije osećanje anksioznosti. 
  